Blog · Vodiči

Šta je investiciono održavanje stana i ko ga plaća prilikom zakupa?

Jedno od najčešćih pitanja tokom zakupa stana jeste – ko plaća kada se nešto pokvari? Odgovor zavisi od toga da li je riječ o sitnom kvaru koji nastaje redovnim korišćenjem stana ili o većoj popravci koja je potrebna da bi stan ostao ispravan za stanovanje.

Kratak odgovor: Investiciono održavanje stana podrazumijeva veće popravke i zamjene koje su potrebne zbog dotrajalosti ili kvara, a koje po pravilu snosi vlasnik stana. Zakupac je odgovoran za sitne popravke nastale redovnim korišćenjem, kao i za štetu koju sam prouzrokuje. Najjednostavnije rečeno: vlasnik održava stan funkcionalnim, dok zakupac snosi troškove redovne upotrebe.

Detaljno objašnjenje

Šta spada u redovno održavanje stana?

Redovno održavanje podrazumijeva manje intervencije i troškove koji nastaju svakodnevnim korišćenjem stana.

U praksi to mogu biti zamjena sijalica, baterija u daljinskom upravljaču, čišćenje filtera klima-uređaja, zamjena sitnih potrošnih djelova ili druge manje popravke nastale redovnom upotrebom.

Takvi troškovi po pravilu padaju na teret zakupca.

Zakupac je takođe odgovoran za štetu koju sam prouzrokuje. Na primjer, ako polomi vrata, ošteti namještaj ili nepravilnim korišćenjem pokvari neki uređaj, takva popravka ne predstavlja obavezu vlasnika.

Šta je investiciono održavanje?

Investiciono održavanje odnosi se na veće popravke i zamjene koje su potrebne zbog dotrajalosti, kvara ili normalnog vijeka trajanja opreme i instalacija.

Primjer može biti bojler koji je nakon više godina prestao da radi, kvar na elektro ili vodovodnim instalacijama, zamjena dotrajalog klima-uređaja ili ozbiljnija popravka uređaja koji je sastavni dio iznajmljenog stana.

Ukoliko zakupac nije izazvao kvar nepravilnim korišćenjem, ovakve troškove po pravilu snosi vlasnik stana.

Drugim riječima, zakupac plaća svakodnevno korišćenje i sitno održavanje, dok vlasnik snosi troškove potrebne da nekretnina ostane funkcionalna i pogodna za stanovanje.

Primjer iz prakse

Pretpostavimo da je stan izdat sa ispravnim bojlerom.

Ako je potrebno zamijeniti manji potrošni dio usljed redovne upotrebe, riječ može biti o redovnom održavanju. Međutim, ako bojler zbog starosti prestane da radi i potrebna je ozbiljna popravka ili njegova zamjena, to je obaveza vlasnika – pod uslovom da zakupac nije prouzrokovao kvar.

Isto pravilo može se primijeniti na klima-uređaj, veš mašinu, frižider i druge uređaje koji su vlasništvo zakupodavca i koji su dati zakupcu na korišćenje.

Šta kaže zakon u Crnoj Gori?

Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je zakupodavac dužan da tokom trajanja zakupa održava stvar u ispravnom stanju i vrši potrebne opravke.

Sa druge strane, troškovi sitnih opravki izazvanih redovnom upotrebom, kao i troškovi same upotrebe, padaju na teret zakupca.

Zakupac je dužan i da obavijesti vlasnika kada se pojavi potreba za popravkom, umjesto da ozbiljniji kvar jednostavno zanemari.

Dobar ugovor sprječava većinu nesporazuma

U praksi granica između sitne popravke i ozbiljnijeg kvara nije uvijek potpuno jasna. Zato je najbolje da ugovor o zakupu što preciznije definiše obaveze obje strane.

Prilikom useljenja korisno je napraviti i zapisnik o stanju nekretnine, fotografisati stan i evidentirati uređaje koji se u njemu nalaze.

Tako i vlasnik i zakupac od početka znaju u kakvom je stanju nekretnina predata, što značajno smanjuje mogućnost nesporazuma prilikom trajanja ili završetka zakupa.